Povijest Američkog Nogometa

Američki nogomet razvio se krajem 19. stoljeća iz početnih verzija nogometa i rugbyja pod utjecajem formiranja liga i pravila na Engleskim sveučilištima. Budući da je postao dominantna verzija nogometa u SAD-u, jednostavno je nazvan nogometom (football). Iako isti po imenu, daleko je sličniji rugbyju nego europskom nogometu. Iz tog razloga često se kod nas američki nogomet poistovjećuje s rugbyjem što je u potpunosti krivo obzirom da se radi o vrlo različitim sportovima.

Iako je prva profesionalna utakmica odigrana još 1895. godine, američki nogomet je tek sredinom 20. stoljeća počeo stjecati svoju današnju popularnost. Sredinom 1960-ih po broju gledatelja uspio je premašiti dotad najpopularniji američki sport – baseball. Uz američku profesionalnu ligu NFL, američki nogomet je tradicionalno prisutan na sveučilištima, ali i u srednjim školama. Srednjoškolski timovi često predstavljaju ponos malih provincijskih gradova te se život u njima vrti oko lokalnih utakmica.

Popularnost američkog nogometa s vremenom se počela širiti van granica SAD, pa je tako 1990-ih NFL osnovao posebnu europsku ligu NFL Europa koja je ugašena 2007. godine kako bi se stavio veći fokus na populariziranje samog NFL-a u Europi. U tu svrhu u posljednih par godina nekoliko utakmica regularnog dijela NFL sezone igra se na europskom tlu.

 

Pravila

Cilj igre je prenijeti loptu prema završnoj zoni protivničkog tima (end zone) i tako osvojiti poene. Lopta se prenosi tako što se nosi (run) ili baca (passing).

Svaka ekipa za jednu utakmicu može prijaviti 45 igrača, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača. Momčad koja ima loptu u posjedu predstavlja napad (offense) i njihov je cilj da unesu loptu u protivničku završnu zonu – touchdown ili da šutiranjem postignu poene – field goal. Druga momčad, odnosno obrana nastoji zaustaviti napad i natjerati ga da im prepusti posjed loptea to se dogodi kada napad  postigne pogodak ili izgubi loptu te se tada uloge mijenjaju

Napad

Kada je momčad u posjedu lopte na terenu se nalazi njena napadačka postava (offense). Od jedanaest igrača na terenu samo njih petorica imaju pravo biti u kontaktu sa loptom, a to su: vođa navale (quarterback), hvatači (wide receivers), linijski hvatač (tight ends) i trkači (runningbacks – halfbacks i fullbacks). Ostali igrači sačinjavaju napadačku liniju (offensive line) čiji je zadatak blokirati obrambene igrače protivničke ekipe i tako zaštititi svoje suigrače, prije svega vođu navale. Napadačku postavu čine sljedeći igrači: Centar (Center) – dodaje loptu vođi navale (snap) i dio je napadačke linije; vođa navale (QuarterBack) – organizira napad, dodaje loptu hvatačima (Wide Receivers, Tight Ends) ili je uručuje trkačima (Running Backs, Full Back); 2 vanjska linijaša (Tackles) i 2 unutrašnja linijaša (Guards) koji uz centra čine napadačku liniju.

Obrana

Zadatak obrambene postave je jasan. Zaustaviti osvajanje prostora napada i što prije preuzeti posjed lopte. Obranu uokviruje sljedeći igrački kadar: obrambena linija koju čine unutrašnji obrambeni linijaš (Defensive Tackle) i  vanjski obrambeni linijaš (Defensive End) – njihov zadatak je pokušati probiti napadačku liniju protivničke ekipe koja štiti vođu navale; braniči iza linije (LineBackers) koji se nalaze odmah iza obrambene linije, a zadatak im je zaustaviti trkače ili vođu navale u osvajanju prostora sa loptom – srednji braniči iza linije (Middle LineBacker) je vođa obrane i predstavlja protutežu Quarterbacku; braniči (CornerBacks) pokušavaju spriječiti hvatače u hvatanju lopte, te pomažu u zaustavljanju trčanja; osigurač (Safety) – služi kao posljednja linija obrane i pomaže u svim segmentima igre ovisno o potrebama.

Trajanje utakmice

Utakmica je podijeljena na četiri četvrtine u trajanju od po 15 minuta (quarters). Vrijeme se zaustavlja kada igrač s loptom izađe izvan terena, u slučaju neuspješnog dodavanja i kada sudac dosudi prekršaj. Pauza između prve i druge te  treće i četvrte četvrtine je 2 minute, dok je pauza između druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. ekipa nastavlja tamo gdje je stala prije pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvrijeme. Treća četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kick-off) kao i na početku utakmice. Ako se utakmica završi neriješenim rezultatom u regularnom vremenu, igra se produžetak od 15 minuta (overtime) u kojem vrijedi pravilo tzv. sudden death odnosno utakmica se završava u trenutku kada jedan tim postigne polaganje i taj tim se proglašava pobjednikom. Posjed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem novčića kao i na početku utakmice.

Osvajanje jardi

Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na postolje (kicking tee) na liniji koja označava 30 jardi u polovini terena obrambene ekipe, a određeni igrač iz specijalne postave (kicker) je šutira što dublje u polovinu protivnika. Posebni igrač iz specijalnog tima napadačke ekipe (kick return man) pokušava uhvatiti loptu i trčanjem osvojiti što više jardi. Mjesto na kome je ovaj igrač zaustavljen je mjesto sa kojeg napadačka ekipa započinje svoj napad (drive). Napredak u američkom nogometu se mjeri u jardima (10 yard = 9.144 m). Svaka akcija počinje izvođenjem tzv. snapa s početne linije napada (Line Of Scrimmage), koja predstavlja mjesto na terenu na kome je završena prethodna akcija i počinje slijedeća. Napadačka ekipa ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi pokušaj, odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi. Ukoliko napadačka ekipa ne uspije iz četiri pokušaja osvojiti 10 jardi, gubi posjed lopte. U najvećem broju slučajeva napad samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za ispucavanje lopte nogom (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od vlastite završne zone (end zone). Ukoliko je napadačka postava došla blizu protivničke end zone i u prva tri pokušaja nije osvojila 10 jardi  zadnji, četvrti pokušaj najčešće se koristi za pucanje na gol. Kao što je gore navedeno postoje dva načina za osvajanje prostora: Prvi način je probijanje (run), vođa navale (quarterback) uručuje loptu probijaču (running back ili halfback) koji pokušava trčanjem sa loptom u rukama osvojiti što više jardi. Važno je napomenuti da i vođa navale (quaterback) također može osvajati prostor trčanjem ako za to ima prilike. Drugi način osvajanja prostor je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva dodavanje izvodi vođa navale (quaterback) iako dodavanje može izvesti i bilo koji drugi igrač, koji ima pravo igrati loptom, obično u cilju zbunjivanja protivnika. Dodavanje se može izvršiti sve dok se mjesto sa koga se baca lopta nalazi iza linije sa koje je počeo napad (line of scrimmage). Dodavanje je kompletirano kada jedan od igrača napadačke postave, najčešće hvatač (wide receiver) uhvati loptu prije nego što ona dodirne tlo. Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo dalje osvajati prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička obrana. Ukoliko lopta dodirne tlo prije nego što je bilo tko uhvati, to se naziva neuspjelo dodavanje (incomplete pass). Također treba napomenuti da napad po jednom pokušaju ima pravo na samo jedno dodavanje prema naprijed, dok se dodavati unatrag ili u stranu (lateral pass) mogu nebrojeno puta i to na bilo kojoj poziciji na terenu i bilo kada dok akcija traje. Lateralno dodavanje se ne koristi često zbog prevelikog rizika da se ne izgubi lopta, jer kod tog tipa dodavanja ne vrijedi pravilo kao kod klasičnog dodavanja naprijed tj. ako kojim slučajem lopta padne na tlo ona postaje živa lopta i tko je prvi uhvati preuzima posjed. Dodavanje je dosta rizičnije od probijanja jer lako može doći do presijecanja (interception), ali se uspješnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego probijanjem. Napadačka postava ima na raspolaganju 25 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada im je pokušaj dodijeljen do trenutka početka izvođenja nove akcije).

Napad loptu može izgubiti na tri načina: Ako u 4 pokušaja (down) ne prođu 10 jardi; Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku prije nego što barem jednim koljenom ili laktom ili stražnjicom ne dotakne tlo. U tom slučaju vrijedi pravilo žive lopte (fumble) i tada posjed dobiva ona momčad koja prva iskontrolira loptu. Bilo koji igrač na terenu iz obje ekipe može uhvatiti živu loptu i nastaviti trčati s njom dok ga netko ne zaustavi. Pravilo žive lopte (fumble) također vrijedi i kod neuspjelog dodavanja unatrag ili u stranu (lateral passa); Obrana može doći do lopte presijecanjem protivničkog dodavanja (interception), tj. hvatanjem lopte koju je protivnički vođa navale uputio svojim hvatačima. U tom slučaju obrambeni igrač koji je presjekao loptu može njome trčati i osvajati prostor dok ga netko iz protivničke ekipe ne sruši na tlo.

U obrani rušenje (tackle) predstavlja način zaustavljanja protivničkog napada, a to je hvatanje i obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je srušen kada barem jednim koljenom ili laktom dodirne tlo i akcija se tada prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.

Bodovanje

U američkom nogometu bodove se može postići na četiri različita načina, pri čemu svaki način donosi različit broj bodova. Polaganje (touchdown) je najbolji način jer donosi najveći broj bodova (6). Polaganje se može postići na više načina: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end zoni ili hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni. Postignuto polaganje (touchdown) omogućava napadačkoj ekipi i pokušaj za osvajanje dodatnog boda (extra point ili two point conversion). Neposredno poslije postignutog polaganja, lopta se postavlja na liniju koja označava 2 jarda od protivničke end zone. Napadačka ekipa u tom slučaju ima dvije opcije, u najvećem broju slučajeva izvodi se dodatni bod (extra point), pri čemu šuter napadačke ekipe treba šutnuti loptu kroz gol i u tom slučaju napad dobije dodatni poen. Ovaj udarac se još naziva i PAT, što je skraćenica od Point After Touchdown. Druga varijanta koju napad može izabrati je pretvaranje za dva poena (two point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba unijeti loptu u end zonu protivničke ekipe na isti način kao kada se postiže polaganje, a ukoliko u tome uspije dobija 2 boda. Ukoliko napad ne može postići polaganje, u bilo kojem trenutku u igri mogu pokušati pucati na gol, ako uspiju pogoditi to im donosi 3 boda (field gol). Na gol se šutira ako je ekipa u povoljnoj poziciji za šut (dovoljno blizu gola), a već su potrošili tri pokušaja ili ako gube za tri ili manje poena, a na satu je preostalo premalo vremena za bilo što drugo. Još jedan način postizanja bodova, iako rijedak, je postizanje sigurnosnog pogotka (safety), a do njega dolazi ukoliko je igrač napadačke ekipe srušen sa loptom u svojoj završnoj zoni (end zone) i tada protivnička ekipa osvaja 2 poena i loptu.

Specijalna momčad

Postoje tri međusobno nezavisne postave: napad, obrana i specijalna momčad (special team). Napad je u igri kada je momčad u posjedu lopte, obrana kada je protivnik u posjedu lopte, dok specijalna momčda ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut za tri boda (field goal) i početni udarac (kickoff).

Specijalni tim se sastoji od kickera (puca na gol i ispucava početni udarac) i puntera (ulazi u igru kad treba ispucati loptu što dalje od svoje završne zone (end zone).

Zanimljivije u slijedećem videu: